nesto o bliskosti

Vjerovatno se mnogima desilo da se ful zblize s nekom osobom i ne mogu zamislit zivot bez nje,e to se i meni dogodilo,ne radi se o decku nego o frendici(nismo lezbe),ugl nakon gubitka njene najbolje prijateljice koja je umrla prosle godine,ona se nesvjesno boji gubitka to jest,boji se da ce ju netko kome dopusti da dopre do nje i to sve,da ce ju napustit i da ce se opet osjecat onako kako se tad osjecala i kako se sad osjeca,taj netko sam trenutno ja i primjetile smo obje kako smo u zadnje vrijeme dosta distancirane i kako ti strahovi utjecu na nas odnos,ali opet koliko god joj hocu rec i uvjerit u to da cu uvijek bit uz nju no matter what,opet ne mogu obecat jer ne mogu znat sto ce se sutra dogoditi,a inace volim ispunjavat svoja obecanja i drzim se dogovora tako da ono...rekla sam joj samo da znam na sta misli i koliko afekta ta njena razmisljanja imaju,ali nevjerovatno je kako mozes nekoga tako dobro upoznati i znati,toliko da znas sta ce rec i o cemu razmislja,toliko dobro da mozes dovrsit recenicu te osobe ili ona tvoju ili se sporazumijevate pogledom,nesto neprocjenjivo...i onda se u jutarnjim satima nades kako razmisljas o tome i ne mozes zaspat jer ne zelis izgubit takvo nesto,a nisi siguran da ces uspjet zadrzat....